Priče iz muzejske radionice

Voltin članak

 
Voltin članak je suhi galvanski element sastavljen od većeg broja bakrenih posudica promjera 90 mm i visine 5 mm unutar kojih se nalaze pločice od cinka smještene na tkaninu (vuna, filc) natopljenu natrijevim sulfatom. Članak koji može biti od 200 mm do 240 mm smješten je na crnom drvenom postolju, a oko njega su simetrično raspoređena pod 120° tri staklena štapa (valjka) nabijena i voskom za pečate zalijepljena u mjedene cijevi. Donji kraj cijevi je pričvršćen za drveno postolje, a gornji za trokutastu mjedenu ploču sa zaobljenim vrhovima. Kroz središte ploče prolazi masivan mjedeni vijak koji ostvaruje pritisak na članak. Priključak pozitivnog pola istosmjernog napona je na bakrenoj posudici na dnu članka, a priključak negativnog pola je na izvodu pločice od cinka na vrhu članka.
Predmet je u radionu zaprimljen u oštećenom i nekompletnom stanju. Dimenzije članka su promjer 180 mm i visina 400 mm mase 7,2 kg. U dogovoru sa voditeljem radione i odjelnim kustosom odlučeno je da se predmet vrati u funkcionalno stanje tj. da se izvrši izrada nedostajućih bakrenih čašica i izvrši zamjena oštećenog staklenog štapa. Sanacija postojećeg štapa nije bila moguća zbog vlačnih naprezanja koja se javljaju prilikom zatezanja vijka na vrhu članka.
Rastavljanje je bilo prilično jednostavno i svi metalni dijelovi su nakon rastavljanja očišćeni kemijski, a zatim su ispolirani. Mjedeni dijelovi su nakon poliranja odmašćeni i konzervirani slojem 5%-tnog pralaoid laka B_72 sa 1% BTO u toluolu.
Problem je bio izvaditi ostatke staklenog štapa iz mjedene čašice zbog potrebnog zagrijavanja koje je moglo uzrokovati topljenje lema kojim je navoj za pričvršćenje štapa trajno spojen za čašicu.
Stakleni štap je dobiven donacijom i u radioni uz pomoć restauratora je odrezan na traženu dimenziju. Rubove sam dijamantnim alatom obrusio. Postupak pričvršćivanja stakla za mjed traži zagrijavanje stakla, ali i zagrijavanje mjedene čašice kako ne bi došlo do naglog hlađenja prilikom umetanja u čašicu i pucanja. Na zagrijano staklo sam nanio vosak koji se pri dodiru topio i stvarao sloj koji umetanjem i hlađenjem vrši ljepljenje odnosno spajanje stakla i čašice u čvrsti spoj. Nedostajuće bakrene čašice su izrađene prema dimenzijama postojećih čašica i označene kao i novi stakleni štap. Oznake su opisane i upisane knjigu restauriranja. Drvena podloga je očišćena i izvršena je obnova sloja crnog emajl laka. Nakon toga sve je spojeno i zategnuto prema uputama o izvornom stanju. Ovaj članak je jako sličan izvornim kakve je izrađivao Alessandro Volta još na početku 19. stoljeća. Procjenjuje se da je ovaj članak nastao krajem 19. stoljeća.
Restauratorske radove izvršio je viši preparator Franjo Strugar u radionici Tehničkog muzeja.