Priče iz muzejske radionice

Obnova džepne podmornice CB-20; ex. P-901 - Mališan

Tip podmornice "CB – Caproni tipo B", ima osobitu važnost u smislu džepne podmornice zbog posebnih karakteristika i namjene. Ovih je podmornica ukupno proizvedeno dvadeset i šest. Podmornica "CB-20"  je izrađena 8. rujna 1943. godine u omjeru 57,40%, a završena je u ožujku iduće godine pod njemačkom okupacijom, za potrebe obalnog izviđanja Jadranskim morem (odatle i naziv džepna). Baza podmornice je bila smještena u pulskoj luci gdje je stigla između rujna i listopada 1944. godine. Pred kraj Drugog svjetskog rata, točnije 2. svibnja 1945, zaplijenjena je i pridružena Jugoslavenskoj ratnoj mornarici pod oznakom "P-901" i nazivom "Mališan" te je služila za osnovnu podmorničarsku obuku. Iz upotrebe je povučena ranih 50-ih godina prošlog stoljeća, a zatim je poklonjena Tehničkom muzeju 3. listopada 1959. godine, kada je posebnim željezničkim transportom kroz Gorski Kotar i preko industrijskog kolosijeka u Studentskom centru, a uz pomoć tenka i posebnih sanjki prevezena, noću u 2:00 sata preko Savske ceste, te je uvežena u Tehnički muzej kao najveći i najteži predmet u muzejskoj kolekciji. 
 
Tehničke karakteristike podmornice "CB-20"
 
Duljina:                                  15 m
Širina:                                    3 m
Gaz:                                       2,05 m i 3 m
Istisnina:                                 na površini 35,4 tona, zaronjena 45 tona
Brzina:                                    na površini 7,5 čvorova, zaronjena 6 čvorova
Doseg:                                   na površini 1.000 milja pri brzini od 5 čvorova
                                               zaronjena 60 milja pri brzini od  3 čvora
Maksimalna dubina zarona:   55 m
Pogon:                                    šesterocilindrični četverotaktni brodski diesel motor "Isotta Fraschini D 80" talijanske proizvodnje, snage 65 kW (88,4 KS) pri 1850 okr/min i elektromotor "Marelli Motore Corrente Contina", tip "MG 754 S", snage 44 kW (60 KS) pri 1650 okr/min
Posada:                                 u ratnim uvjetima 4 člana posade (jedan časnik i tri mornara), u mirnodopskim uvjetima imala je 2 člana posade
Naoružanje:                            2 torpeda od 450 mm i mitraljez                              
 
Planiranje konzerviranja-restauriranja podmornice
Podmornica je izlagana u stalnom postavu Odjela Prometna sredstva u periodu od 50-ak godina, pri čemu je do izražaja došla nepripremljenost podmornice za muzejsko izlaganje. Materijali u unutrašnjosti i izvana podmornice počeli su pokazivati istrošenost uslijed raznih nepoželjnih čimbenika i međusobnih kontakata različitih materijala (razne vrste korozivnih procesa uzrokovane razlikom u potencijalima metala).
Neprilagođenost podmornice izlaganju pokazala se i u nosaču podmornice koji je zatvarao skoro trećinu vanjskog trupa, skrivajući veći dio vanjskog dijela podmornice od pogleda posjetitelja, ali ujedno krijući pravo stanje podmornice, tj. oštećenja koja su sve više napredovala i degradirala trup i druge dijelove podmornice.
Kako bi došlo do prilagođavanja podmornice muzejskom izlaganju bilo je potrebno izraditi detaljan plan zaštite i obnove, tj. konzervatorsko-restauratorski plan. Prilikom izrade plana tijekom 2007. godine, bilo je mnogo dilema o stanju u koje će podmornica biti dovedena kao i o načinima obilaska podmornice od strane posjetitelja.
Plan konzervatorsko-restauratorskih radova je podijeljen u dvije faze i to na: unutarnje i vanjske radove.
 
Unutrašnjost podmornice: zapovjedni most i strojarnica
Unutarnji radovi, koji su trajali tijekom 2008. godine, su obuhvatili demontažu i konzerviranje i restauriranje kompletne opreme koja se nalazila u unutrašnjosti zapovjednog dijela i strojarnice podmornice, a što je uključivalo: unutarnju stijenku trupa, električnu instalaciju i kompletnu opremu do zadnjeg demontažnog dijela.
Poseban naglasak je bio na pripremnim radovima radi zaštite posjetitelja ograđivanjem radilišta. Prvi veći izazov pri poslovima demontaže sastojao se u izradi i montaži posebne dizalice koja je omogućavala vađenje kompresora i elektromotora iz strojarnice, kao i druge opreme iz unutrašnjosti teže od 100 kg. Nakon kompletne demontaže cjelokupne opreme iz unutrašnjosti podmornice uslijedili su detaljni konzervatorski i restauratorski radovi.
Nakon spomenutih radova sve je montirano na početne pozicije u izvornoj kolor shemi prema podmorničarskim standardima. 
 
Vanjski izgled podmornice
Tijekom 2009. godine vanjski radovi, osim obimnih demontažnih, konzervatorskih i restauratorskih te montažnih radova, su obuhvatili i podizanje podmornice na visinu od 80cm od poda i smještanje na nove nosače.
Podizanjem podmornice omogućena je posjeta posjetiteljima preko mosta sa muzejske galerije čime je upotpunjen doživljaj izvornosti dolaska na podmornicu jer se na taj način  simulira pristup podmornici identičan vremenu dok je ona bila u izvornoj funkciji.
Treba naglasiti kako je podmornica težine 35 tona podignuta in situ. Prije podizanja demontiran je kompletan vodoravni i vertikalni rep s komandama i pogonskom elisom, a sve u svrhu što detaljnije sanacije oštećenja i konzerviranja podmornice zbog čega su, između ostalog, demontirane obje torpedne cijevi te druga oprema kako bi se ujedno olakšala prije konačnog podizanja. Kao i kod unutrašnjosti nakon podizanja i demontaže uslijedili su konzervatorski i restauratorski radovi na svim stijenkama trupa, isto kao i na demontiranoj opremi i na novoizrađenim detaljima. Nakon završetka konzervatorskih i restauratorskih radova izvršeno je parcijalno bojanje prema odgovarajućoj kolor shemi talijanske ratne mornarice iz Drugog svjetskog rata. Kolor shema je određena na osnovu primijenjene tehnike sondiranja, zatim uzimanjem uzoraka i tehnikom uspoređivanja (identična podmornica postoji u Trstu, ali je nekompletna i obnovljena na neodgovarajući način). Nakon bojanja izvršena je montaža svih demontiranih i novoizrađenih dijelova te cjelokupno višekratno bojanje. 
 
Završeni konzervatorsko-restauratorski radovi
U obje faze radova izvršeno je detaljno kemijsko i mehaničko čišćenje radi uklanjanja korozivnih produkata, konzerviranja i stabiliziranja svih materijala te restauriranja (izrada nedostajućih dijelova prema stanju i dokumentaciji) s ciljem vraćanja nekadašnjeg vanjskog izgleda podmornice "CB-20", što je podrazumijevalo usklađivanje sa novoizrađenim detaljima i "dekalima" (brojčane oznake), tj. restauriranje u vremenski period 1944 – 1945.
Unutrašnjost podmornice je također restaurirana prema podmorničarskim standardima i zatečenom stanju zbog nepostojanja kompletne dokumentacije. Izuzev spomenutih dviju faza radova prilikom planiranja obavljeno je mjerenje debljine materijala, mjerenje pH vrijednosti, sondiranje boja te analiza osnovnih i dodatnih materijala vanjskog i unutarnjeg trupa radi odabira najboljeg mogućeg postupka konzerviranja i restauriranja.
Tijekom trajanja konzervatorskih i restauratorskih radova vođena je detaljna sekundarna dokumentacija o svim analizama, zatečenom stanju i primijenjenim postupcima uz fotografiranje. Sekundarna dokumentacija za praćenje konzervatorskih i restauratorskih postupaka na tehničkoj baštini je zbog svojih specifičnosti posebno razvijana i prilagođena potrebama Tehničkog muzeja.
Svakako treba naglasiti da je u ovom projektu ostvarena suradnja Tehničkog muzeja, Brodarskog instituta, Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu i poduzeća "Baština d.o.o." i "EPO Oroslavje", bez kojih ne bi mogao biti obavljen ovako složen zahvat vezan uz očuvanje pokretne tehničke baštine.
Voditelj projekta bio je Zoran Kirchhoffer viši restaurator.